...vijesti i zanimljivosti
Nacrt Zakona o ugljikovodicima ne daje sigurnost ulagačima
Datum: 26.01.2013. godine
Nacrt Zakona o ugljikovodicima koji treba urediti pitanje natječaja za koncesiju za istraživanje ugljikovodika, vrlo je nedorečen i investitorima neće ponuditi siguran pravni okvir, zaključak je okruglog stola koji su organizirali HAZU i Hrvatska udruga naftnih inženjera i geologa. Važnost tog zakona najbolje ocrtava činjenica da je Hrvatska do sada u zadnjih 60 godina iscrpila 184 milijuna tona ekvivalenata nafte, a računa se da preostale dokazane i pridobive rezerve u zemlji i inozemstvu iznose 56 milijuna tona ekvivalenata nafte, od čega se 30% odnosi na naftu i 70% na plin. Da bi država od vlastitog rudnog blaga imala koristi, mora postojati dobar pravni okvir, a on, po mišljenju struke, nije dobar.
Prema nacrtu Zakona o ugljikovodicima pregovore s investitorima i ugovor o koncesiji za istraživanje ugljikovodika priprema i zaključuje Ministarstvo gospodarstva, iako je svjetska praksa da takav ugovor zaključuje Vlada. Dozvola za izvođenje radova izdaje se na razdoblje najdulje 25 godina, a obuhvaća istražno razdoblje i razdoblje eksploatacije. Zanimljivo je da nacrt zakona ne uređuje pitanje royaltija (tj. rudarske naknade koje izražavaju postotak proizvodnje koji pripada državi), već će iznos biti definiran ugovorom s koncesionarom, što je također pravni presedan jer ne jamči investitorima predvidljiv pravni okvir koji je važan za ulaganja. Naime, prema prijedlogu Zakona o rudarstvu koji je već u saborskoj proceduri iznos royaltija određivat će Vlada jednom godišnje, uredbom. U koncesijskim ugovorima royalti obično iznosi između 10 i 20% vrijednosti ukupne proizvodnje. Sudeći po zakonskom prijedlogu to je za Hrvatsku još nejasno, iako je to jedina garancija Vladi da će uvijek dobiti dio iz proizvodnje koji im pripada, i zato bi to trebalo biti uređeno zakonom, a ne ugovorima, smatra struka. "Royalti mora biti izražen u zakonu. To je tako u većini zemalja, dok se o porezu na dobit i podjeli proizvodnje pregovara, i to se izražava ugovorima o koncesiji", pojašnjava Josip Križ, dipl. ing. geologije.
Nejasno je i koliko će porez na dobit investitori plaćati, jer će i to biti definirano ugovorima koje će sklapati MINGO. Nakon što investitor odbije iznos royaltija, koji je fikasan za cijelo vrijeme eksploatacije, te pokrije svoje troškove, ostaje mu dobit koju također treba oporezovati. Sadašnji iznos poreza na dobit i za naftni sektor iznosi 20%. Kod eksploatacije ugljikovodika porez na dobit u svijetu iznosi od 30 do 50%, a države idu za tim da taj porez zaista napuni državnu blagajnu. U ovom slučaju iznos poreza nije specificiran u zakonu, već će i to biti određeno koncesijskim ugovorima. Zakon o ugljikovodicima neće imati utjecaja na odobrenja stečena po prijašnjem zakonodavstvu, no nositelji odobrenja za istraživanje i koncesija za eksploataciju, dobivenih prije stupanja na snagu zakona, imat će dvije godine da se usklade odobrenja i ugovore o koncesijama s novim zakonom. "Znači li to da će za koncesije u Sjevernom Jadranu Ina i Edison trebati ponovo ići na natječaj?", zapitao se Željko Matiša. Govora je bilo i o osnivanju Agencije za ugljikovodike, a struka smatra da bi to tijelo trebalo dobro ekipirati, što će biti problem jer kvalitetni ljudi ne žele raditi za male plaće u javnoj službi.
Struka je prigovorila što proizlazi da prostorni planovi definiraju istražne prostore, što je apsurdno, te navode da bi prijavu otkrića investitor trebao napraviti tijekom istražne faze, a ne kao sada, dok se otkrića prijavljuju kad je eksploatacija već odmakla. "Rudna renta se godinama trošila na pokrivanje gubitaka lokalnih tvrtki, umjesto da se taj novac akumulirao za buduće naraštaje. Nadam se da će MINGO prije pripreme natječaja za koncesije tražiti prijedlog struke koju vrstu ugovora pritom odabrati", kazao je Stevo Kolundžić, bivši savjetnik u Ini. Struka se zauzela i da se Zakon o rudarstvu povuče iz saborske procedure jer je neupotrebljiv.
Nacrt Zakona o ugljikovodicima koji treba urediti pitanje natječaja za koncesiju za istraživanje ugljikovodika, vrlo je nedorečen i investitorima neće ponuditi siguran pravni okvir, zaključak je okruglog stola koji su organizirali HAZU i Hrvatska udruga naftnih inženjera i geologa. Važnost tog zakona najbolje ocrtava činjenica da je Hrvatska do sada u zadnjih 60 godina iscrpila 184 milijuna tona ekvivalenata nafte, a računa se da preostale dokazane i pridobive rezerve u zemlji i inozemstvu iznose 56 milijuna tona ekvivalenata nafte, od čega se 30% odnosi na naftu i 70% na plin. Da bi država od vlastitog rudnog blaga imala koristi, mora postojati dobar pravni okvir, a on, po mišljenju struke, nije dobar.
Prema nacrtu Zakona o ugljikovodicima pregovore s investitorima i ugovor o koncesiji za istraživanje ugljikovodika priprema i zaključuje Ministarstvo gospodarstva, iako je svjetska praksa da takav ugovor zaključuje Vlada. Dozvola za izvođenje radova izdaje se na razdoblje najdulje 25 godina, a obuhvaća istražno razdoblje i razdoblje eksploatacije. Zanimljivo je da nacrt zakona ne uređuje pitanje royaltija (tj. rudarske naknade koje izražavaju postotak proizvodnje koji pripada državi), već će iznos biti definiran ugovorom s koncesionarom, što je također pravni presedan jer ne jamči investitorima predvidljiv pravni okvir koji je važan za ulaganja. Naime, prema prijedlogu Zakona o rudarstvu koji je već u saborskoj proceduri iznos royaltija određivat će Vlada jednom godišnje, uredbom. U koncesijskim ugovorima royalti obično iznosi između 10 i 20% vrijednosti ukupne proizvodnje. Sudeći po zakonskom prijedlogu to je za Hrvatsku još nejasno, iako je to jedina garancija Vladi da će uvijek dobiti dio iz proizvodnje koji im pripada, i zato bi to trebalo biti uređeno zakonom, a ne ugovorima, smatra struka. "Royalti mora biti izražen u zakonu. To je tako u većini zemalja, dok se o porezu na dobit i podjeli proizvodnje pregovara, i to se izražava ugovorima o koncesiji", pojašnjava Josip Križ, dipl. ing. geologije.
Nejasno je i koliko će porez na dobit investitori plaćati, jer će i to biti definirano ugovorima koje će sklapati MINGO. Nakon što investitor odbije iznos royaltija, koji je fikasan za cijelo vrijeme eksploatacije, te pokrije svoje troškove, ostaje mu dobit koju također treba oporezovati. Sadašnji iznos poreza na dobit i za naftni sektor iznosi 20%. Kod eksploatacije ugljikovodika porez na dobit u svijetu iznosi od 30 do 50%, a države idu za tim da taj porez zaista napuni državnu blagajnu. U ovom slučaju iznos poreza nije specificiran u zakonu, već će i to biti određeno koncesijskim ugovorima. Zakon o ugljikovodicima neće imati utjecaja na odobrenja stečena po prijašnjem zakonodavstvu, no nositelji odobrenja za istraživanje i koncesija za eksploataciju, dobivenih prije stupanja na snagu zakona, imat će dvije godine da se usklade odobrenja i ugovore o koncesijama s novim zakonom. "Znači li to da će za koncesije u Sjevernom Jadranu Ina i Edison trebati ponovo ići na natječaj?", zapitao se Željko Matiša. Govora je bilo i o osnivanju Agencije za ugljikovodike, a struka smatra da bi to tijelo trebalo dobro ekipirati, što će biti problem jer kvalitetni ljudi ne žele raditi za male plaće u javnoj službi.
Struka je prigovorila što proizlazi da prostorni planovi definiraju istražne prostore, što je apsurdno, te navode da bi prijavu otkrića investitor trebao napraviti tijekom istražne faze, a ne kao sada, dok se otkrića prijavljuju kad je eksploatacija već odmakla. "Rudna renta se godinama trošila na pokrivanje gubitaka lokalnih tvrtki, umjesto da se taj novac akumulirao za buduće naraštaje. Nadam se da će MINGO prije pripreme natječaja za koncesije tražiti prijedlog struke koju vrstu ugovora pritom odabrati", kazao je Stevo Kolundžić, bivši savjetnik u Ini. Struka se zauzela i da se Zakon o rudarstvu povuče iz saborske procedure jer je neupotrebljiv.
Izvor: energetika-net.com
